Samovoljno udaljenje djece od kuće ili iz ustanove

Piše: Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu

Bježanje djeteta od kuće predstavlja rizično ponašanje. Uzroci i razlozi bježanja su najčešće povezani s visokom razinom stresa i frustracije za dijete koju ono bijegom pokušava razriješiti.
 
Bijeg može biti situacijske prirode, kada dijete reagira na određeni akutni događaj kao što je školski neuspjeh, razvod roditelja, poticaj vršnjaka, želja za avanturom i slično. Ovakvo ponašanje najčešće je odraz nezrelosti i mladenačke nepromišljenosti i ne mora nužno ukazivati na duboke poremećaje u obiteljskoj dinamici ili kod djeteta.
 
No, i kod ovakvog bijega važno je utvrditi uzroke i razloge, te dijete i obitelj uputiti na stručno savjetovanje kako bi se prevenirali daljnji bjegovi ili eventualni razvoj poremećaja u ponašanju.
 
Kod kuće se osjeća nezaštićeno
 
Učestali, dugotrajniji bjegovi kao fiksirani oblik ponašanja i sklonost skitnji, predstavljaju ozbiljnu teškoću u djetetovom životu i ukazuju na potrebu za stručnom intervencijom. Ovakvo ponašanje najčešće je simptom vrlo nepovoljne obiteljske dinamike u kojoj nisu zadovoljene djetetove potrebe.
 
Često se radi o djeci koja su zanemarivana ili zlostavljana od strane roditelja ili drugih osoba ili su u obitelji prisutni razni oblici socijalne patologije (na primjer, alkoholizam roditelja), pa dijete svoj dom ne doživljava kao sigurno mjesto u kojem je zaštićeno. Ponekad se radi i o djeci koja imaju organski uvjetovane probleme u ponašanju (djeca s intelektualnim teškoćama, autizmom i slično).
 
U ovakvim situacijama, kad je dijete izloženo naglašenim rizičnim čimbenicima u svom odrastanju, bjegovi od kuće najčešće nisu jedini oblik neprihvatljivog ponašanja koje dijete manifestira. Zato je nužno dijete i obitelj uključiti u stručni tretman i poduzeti određene mjere za zaštitu njegovih interesa.
 
Teška prilagodba u ustanovi
 
Kada dijete bježi iz ustanove, u koju je smješteno radi zaštite njegovih interesa, najčešće se radi o adaptacijskim teškoćama koje traju u početnom periodu smještaja. Ukoliko se bjegovi nastave i nakon dužeg vremena smještaja, oni ukazuju na neprimjerene ili nedostatne stručne intervencije koje se prema djetetu primjenjuju te je najčešće potrebno pružiti mu drugačiji oblik pomoći i tretmana.
 
Bjegovi iz ustanove ponekad su i pokazatelj vršnjačkog nasilja s kojim se dijete - žrtva nije u stanju nositi, a osoblje ustanove to nasilje ne prepoznaje ili se  također nije u stanju s tim problemom aktivno i profesionalno suočavati.
 
Od kaznenih djela do žrtve trgovine djecom
 
Dijete u bijegu od kuće i iz doma često je prisiljeno činiti funkcionalna kaznena djela kako bi priskrbilo hranu i druge potrebe, što ga time svrstava u red počinitelja kaznenih djela i prema kojem se tada primjenjuju oblici zaštite i odgoja određeni Zakonom o sudovima za mladež.
 
Bježanje od kuće predstavlja visoko  rizičnu situaciju po dijete i zbog moguće izloženosti nizu zlouporaba od strane odraslih „dobronamjernih“ osoba, od seksualnog iskorištavanja, prisiljavanja na prosjačenje i činjenje kaznenih djela, sve do trgovine djecom. Zato je ovom ponašanju djece potrebo posvetiti punu stručnu i institucionalnu pozornost.