Bježanje djece iz odgojnih ustanova

Piše: Dubravka Marušić, dipl. defektolog – socijalni pedagog
 
U najširem smislu riječi, bježanje se ubraja u neprihvatljiva ponašanja i jedan je od ključnih simptoma poremećaja u ponašanju, odnosno delinkventnog ponašanja djece i maloljetnika.
Kao i svako drugo neprihvatljivo ponašanje, bježanje se također javlja u različitim oblicima i intenzitetima („blaži“ i „teži“ oblik). U najvećem broju slučajeva započinje u osnovnoškolskoj dobi uvriježeno pod nazivom „markiranja“ s nastave, a nastavlja se kao bježanje iz škole. U pozadini ovog oblika bježanja redovito je neka prepreka vezana uz školu (teškoće u učenju, neučenje, strah od ispitivanja, sukob s vršnjacima) i vrlo često je u kombinaciji s određenim problemima u obitelji (svađe, razvod/razvedenost roditelja, nasilje, alkoholizam, bolest u obitelji, nesnalaženje/neadekvatan odgojni utjecaj, manjak kontrole i nadzora od strane roditelja). Ukoliko situacija s bježanjem potraje, vrlo izvjesno i vrlo brzo se udruži skupina djece sličnih interesa i teškoća, kreću u skitnju naseljem, upuštaju se u aktivnosti kojima se dovode u daljnje rizike i opasnosti (pušenje, eksperimentiranje s drugim sredstvima ovisnosti, sitne krađe, tučnjave) i traže skrovita mjesta gdje će neometano provoditi vrijeme, izvan dosega roditelja, nastavnika, drugih vršnjaka ili policije.
 
Od bježanjem od kuće do odgojne ustanove
Kada se problemi u vezi sa školom nagomilaju i isprepletu s obiteljskim problemima, provođenje vremena izvan škole, često prerasta u sklonost bježanju od kuće. Obiteljski odnosi mogu značajno doprinijeti pojavi bježanja od kuće. Osim očitih sociopatoloških ponašanja roditelja (alkoholizam, druge ovisnosti, nasilništvo, kriminalno ponašanje) i samo dominiranje određenog odgojnog stila može biti snažan izvor frustracije i poticaj djetetu da pobjegne iz obiteljskog doma. Drugim riječima, roditelji pretjerano kontrolirajućeg, prezahtjevnog i rigidnog odnosa prema djetetu, podjednako kao i oni koji su indolentni, prepopustljivi, nevješti u postavljanju granica i pravila, nezainteresirani i zanemaruju dijete i njegove potrebe, mogu kod djeteta izazvati doživljaj neshvaćenosti, neadekvatnosti,  neizdrživu nelagodu, otpor prema roditeljima, što u konačnici dovodi do djetetova poriva da napusti tu socijalnu sredinu.
 
Uslijed dugotrajnog bježanja i napuštanja škole, razvoja poremećaja u ponašanju, odnosno delinkventnog ponašanja te nemogućnosti roditelja da primjereno odgojno djeluju i usmjeravaju dijete, dolazi do izdvajanja djeteta iz obitelji i smještaja u odgojnu ustanovu. U Republici Hrvatskoj u sustavu socijalne skrbi  jedanaest je ustanova za djecu i maloljetnike s poremećajima u ponašanju (www.mzss.hr). Smještaj i uključivanje u tretman odgojne ustanove provodi se temeljem rješenja centra za socijalnu skrb ili rješenja nadležnog kaznenog suda, ukoliko se radi o maloljetnom počinitelju kaznenog djela kojemu je izrečena odgojna mjera upućivanja u odgojnu ustanovu. Samo izdvajanje djeteta/maloljetnika iz njegove dotadašnje životne sredine predstavlja za njega dodatni stres i zahtjev. Većina ih uspješno prevlada fazu adaptacije na život, pravila i aktivnosti u ustanovi te prihvaćaju odgajatelje, vršnjake i odgojni tretman, uspijevaju nastaviti školovanje i osposobiti se neko zanimanje, kao podlogu za osamostaljenje i društveno prihvatljivo ponašanje. Međutim, oko 10% djece/maloljetnika se izdvaja složenim problemima u ponašanju i bježanjem iz ustanova iskazuju otpor.
 
Motivi su različiti
Bježanje djece/maloljetnika iz odgojnih ustanova motivirano je različitim i brojnim razlozima, a među najčešćima su: strah od boravka u instituciji (prvenstveno strah od nepoznatog), nenaviknutost na pravila i strukturirane uvjete života, sram ih je boravka u instituciji, strah od neprihvaćanja od ostalih štićenika, osjećaj neuklopljenosti u odgojnu grupu u adaptacijskom periodu, doživljaj doma kao neke vrste zatvora, nezadovoljstvo uvjetima smještaja, želja za povratkom obitelji, traženje uzbuđenja, povodljivost za osobom koja dulje planira bijeg i općenito povodljivost za vršnjacima, strah od sudskog postupka i njegova ishoda/sankcije, osjećaj prevarenosti i negativan stav prema predstavnicima sustava (socijalne skrbi, policije).
 
Djeca malokad bježe iz ustanova s ciljem povratka roditeljima, već se upute u skitnju gradom u kojem se ustanova nalazi ili u grad iz kojeg su otišli u dom. Nerijetko ih za vrijeme bijega zatiče policija u počinjenju kaznenog djela (pretežno krađa, provala, razbojstva), jer ne raspolažu nikakvim sredstvima za preživljavanje. Djeca/maloljetnici sklona bježanju iz odgojnih ustanova (djeca ulice), idealna su meta asocijalnih osoba izvan ustanova za vrbovanje i za ulogu žrtve različitih zloupotreba (podvođenje i uključivanje u prostituciju, uključivanje u poslove dilanja, trgovanje djecom). Tijekom bijega iz odgojnih ustanova maloljetnici se često sakrivaju u napuštenim kućama, dvorištima, u vagonima na željezničkom kolodvoru, u improviziranim ostavama/kućicama kraj vrtova ili polja, u praznim vikendicama, usmjereni na sakrivanje od policije i odraslih osoba koje bi ih mogle zapaziti ili prijaviti.
 
Prihvatne stanice u Hrvatskoj
Stručni radnici u odgojnim ustanovama bijeg bez odgode prijavljuju policiji i obavještavaju roditelje. Po pronalasku, policijski službenici odbjeglo dijete u pravilu smještaju u prihvatnu stanicu najbližu mjestu njegova zatjecanja u bijegu. Prihvatnom stanicom u Hrvatskoj raspolaže: Dom za odgoj djece i mladeži u Osijeku, Rijeci, Zagrebu, Splitu te Centar za socijalnu skrb Varaždin. Prihvatna stanica Doma za odgoj djece i mladeži Zagreb bilježi 500 prihvata godišnje. Oko 4/5 prihvata odnosi se na djecu/maloljetnike hrvatske državljane, a 1/5 čine prihvati maloljetnih stranih državljana. Tijekom 15-ogodišnjeg iskustva zbrinuti su maloljetni stranci iz tridesetak zemalja svijeta (najveći broj iz istočne Europe i nekih azijskih i afričkih zemalja). Neka od djece/maloljetnika su sklona višestrukim bjegovima te je stoga u više navrata i proveden prihvat. Djeca zatečena u bijegu i dovedena u prihvatnu stanicu često su u stanju fizičke iscrpljenosti, gladni, neispavani, prestrašeni, koji put pod utjecajem nekog od sredstava ovisnosti (droga, alkohol). Postupak zbrinjavanja odnosi se primarno na stabiliziranje i osiguravanje prehrane, higijenskih potreba, čiste odjeće i noćnog odmora. U najkraćem roku obavještavaju se roditelji, nadležni centar za socijalnu skrb, odnosno odgajatelji u ustanovi iz koje je dijete u bijegu, o njegovu pronalasku i smještaju u prihvatnu stanicu, gdje se o djeci brinu stručni radnici/odgajatelji. Osim neposredne pomoći djetetu, odgajatelji pružaju podršku i savjetovanje i njihovim roditeljima s ciljem prevladavanja krizne situacije i usmjeravanja u daljnjem postupanju prema djetetu.
 
S obzirom na složenost problema bježanja djece/maloljetnika iz odgojnih ustanova, nužno je i prepoznato od strane stručnjaka ulaganje dodatnih napora i resursa u njegovo suzbijanje, a posebno u preventivne aktivnosti. Unazad nekoliko godina postoji internetska stranica Doma za odgoj djece i mladeži Zagreb (www.dom-dugave.hr), s opisanim uslugama koje pruža te kontaktima sa stručnjacima ustanove, koji su uz redovne poslove na raspolaganju za savjetovanje, upute i različite informacije u vezi djece i maloljetnika s rizičnim ponašanjem ili već prisutnim poremećajima u ponašanju.
 
Korisne informacije i upute:
  • ukoliko maloljetna osoba nestane iz obiteljskog doma, bilo da se radi o samovoljnom udaljenju ili situaciji da je žrtva neke kažnjive radnje, njen nestanak mora se odmah prijaviti najbližoj policijskoj postaji,
  • policija će zaprimiti prijavu o nestanku osobe i odmah će poduzeti potrebne mjere traganja u svrhu pronalaska maloljetne osobe,
  • detaljne upute o postupanju u slučaju bijega od kuće (www.mup.hr/1167.aspx) ili iz odgojne ustanove sadržane su na web-stranici MUP-a,
  • potrebno je javiti se u nadležni centar za socijalnu skrb; nadležnost centra za socijalnu skrb određuje se prema mjestu prebivališta; adrese i telefonski kontakti centara za socijalnu skrb mogu se pronaći na stranici (www.mzss.hr), 
  • prihvatne stanice pri Domovima za odgoj djece i mladeži u Osijeku, Rijeci, Zagrebu i Splitu te Centru za socijalnu skrb Varaždin pružaju usluge tijekom cijele godine, 24 sata dnevno te imaju organizirana dežurstva; svako dijete može potražiti i dobiti pomoć, bilo da se radi o savjetovališnoj usluzi, ili pak privremenom smještaju ako je to potrebno do trajnijeg rješenja problema za dobrobit djeteta i maloljetnika.
 
Savjet 16-godišnjakinje
Djeci i maloljetnicima će vjerojatno najlakše razumljiva biti preporuka jedne 16-godišnjakinje s bremenitim iskustvom bježanja iz ustanove koja kaže: „Ne pokušavajte i ne upuštajte se u bijeg! Svašta sam prošla. Mislila sam da ću izbjeći probleme u domu, a uvalila sam se u sto puta veće. Sad sam puna straha, bojim se da ne završim u zatvorenoj ustanovi. Ak' imate neku frku, najbolje da se obratite nekom od odraslih koji vam mogu pomoći. Pomoći će vam oni koji od vas traže da učite, trude se oko vas da nešto napravite, da idete u školu i nekaj završite i ostavite probleme iza sebe.“